BUKI je nova literarno-kreativna izvannastavna aktivnost koja djeluje od početka ove školske godine. Ime nosi prema drugom slovu glagoljske abecede. Voditeljica skupine je prof. Orijana Paus i broji točno deset članica. Skupina se sastaje svake srijede u 14:30 sati.  Pročitajte kratak pregled rada Bukija kojeg su vam pripremile Bukice.

Bijele rukavice za posebne knjižice

  Svakidašnju montoniju uspješno, srijedom, razbija  izvannastavna literarna aktivnost „Buki“. Tako je jednog poslijepodneva skupina „Buki“, uz pratnju profesorice i voditeljice Orijane Paus, posjetila Državni arhiv u Pazinu. U prostorijama Državnog Arhiva dočekalo nas je ljubazno stručno osoblje. Održali su nam kratko predavanje o načinima očuvanja starih knjiga, spisa i ostalih pisanih dokumenata. Pokazali su nam originalne primjerke nekih knjiga važnih za istarsku, ali i opću hrvatsku povijest. Posebno su nam u sjećanju ostale bijele rukavice kojima su pažljivo dodirivali te važne knjižice. Nakon sadržajnog posjeta Arhivu, iskoristili smo ono malo vremena što nam je ostalo posjetivši „Hižu od besid“ koju nam je pokazala Iva Ciceran, voditeljica Gradske knjižnice iz Pazina. Ta je novoobnovljena kuća namijenjena primanju raznih umjetnika koji bi mogli stvarati nadahnuti Pazinskom jamom i svježim zrakom. Predviđena je za njihova okupljanja, ali i za druženja poklonika knjige.

Tepli dušu va zimi

   U povodu Mjeseca hrvatske knjige u Pazinskom je kolegiju upriličena pjesnička večer, odnosno pjesničko poslijepodne, s našim značajnim istarskim književnicima Nadom Galant, Rudolfom Ujčićem i Tomislavom Milohanićem. Književnici su nam se predstavili s nekoliko svojih pjesama, a poslijepodne se odvijalo pod „dirigentskom palicom“ samih „Bukica“. J  O zanimanju klasičara za dijalektalnu poeziju govori nam puna Aula minor zadovoljnih mladih lica. Uživali smo!

Interes za knjigu ove su godine pokazali i „likovnjaci“ čija je voditeljica, prof. Eva Bulić naslikala velikog načitanog medu. J Naš je knjiški medo s oduševljenjem prihvaćen i ovješen u kabinet hrvatskog jezika. Medo jednostavno mami na čitanje! J

Osim pjesničkim poslijepodnevom bavili smo se i temom kako čitati; o čitanju kada smo zauzeti, kada nam je dosadno ili kada ne volimo čitati. Svoje su misli o čitanju i knjigama s nama podijelili i naši prvaši. Sve smo to prenijeli na plakate koje je osmislila, a potom i ostvarila Ana Galant.

Za kraj nam prvaši poručuju: „Čitanje je pustolovina.“ Pa, krenimo…

            Bukice dobre volje

   Povodom adventa ove školske godine postali smo pravi humanitarci. Naime, željeli smo učiniti neko dobro djelo. Uz pomoć vanjskih suradnika te naše voditeljice sjetili smo se škole u Švici koju smo posjetili nakon Oluje 1995. g. Projekt prikupljanja knjiga svima se svidio pa je odmah usvojen. Izradili smo kartonsku kutiju te na nju nalijepili srebrne zvjezdice kako bi se što bolje uklopila u nadolazeće blagdane. Projekt je uspješno izvršen, a knjige su bile spremne za odlazak na svoje putovanje u Švicu.

Zabijamo knjigama

…i to nam baš ne ide od ruke…

   Srijeda. Na satu su otkucala tri sata. Profesorica Paus ušla je u razred s idejom da ukrasimo učionicu. Svi smo dobili poneki zadatak… Naime, počeli smo zabijanjem čavlića i iscrtavanjem vodoravnih i okomitih linija koje su više sličile krivuljama. Kad je profesorica Paus vidjela da nam ne ide od ruke, „slučajno“ je srela našeg ravnatelja, Ivicu Kordića,  i pozvala ga upomoć, a on je sa sobom donio magičan alat: „livel“. Pomogao nam je posložiti potrebne stvarčice.

Kad smo to završili, krenuli smo dalje, tj. opet smo pokušavali zabiti čavlić u zid za platno koje je napravljeno povodom „Mjeseca hrvatske knjige“. No, ponovno „slučajno“ sresti ravnatelja bilo bi ipak previše pa nam je upomoć pritekao učenik 3. razreda Antonio Hrelja. Iako uz „male“ poteškoće, uspjeli smo uspješno urediti učionicu.

Istarski Interlieber

      Božićnjaka mjeseca, Pulu su opkolile Bukice kako bi budne sanjale knjige. Sa(n)jam se održavao u Domu branitelja i to na dva kata. Naime, ove se godine Sajam i proširio i dobio „podmladak“- Monte Librić. Naravno, nije trebalo dugo da se Bukice rasprše po cijelom Domu branitelja. Nekoliko sati kasnije naša se vesela skupina puna dojmova, ali i vrećica knjiga vratila u Pazin.

         Prvi se mačići u vodu bacaju… ili možda ne…

                                                                                                                                                                                     Ovo je priča o naprednoj generaciji koja je odlučila osvojiti obvezne i izborne vrhove znanja na lokalitetu državna matura. Potom si mogu podešavati žele li osvojiti osnovni ili viši vrh pojedine planine.

  U osvajački pohod krenuli su 17. ožujka - na hrvatsku geslo «Semper magis» te oni znaju da je od svega najvažnija TAKTIKA.

  Sve je krenulo s pripremama srijedom nakon nastave kod naše profesorice Orijane Paus. E, kakve to veze ima s Bukicama? Ima, ima! I one su se pripremale: neke kao maturantice, a neke unaprijed. Od viška glava ne boli.

E, da! Zaboravila sam kako većina klasičara više voli »kampanjsko učenje» pa su tek dan prije pisanja eseja opkolili knjižnicu kopirajući skripte, od nas običnih smrtnika koji smo ih dobili na pripremama za maturu.

  Sljedeća zanimljiva stvar koja se dogodila jest to da su mobilni operateri profitirali od naše državne mature. Mobiteli su stalno zvonili i nosili vijesti koje će lektirno djelo biti u našem eseju. Da je barem to pomoglo! Najprije se pročulo da će biti «U registraturi», pa «Zločin i kazna», pa «Baraka pet be»… Od toga mi se zavrtjelo u glavi i zaključila sam da će sva djela biti i da moram sve učiti!

   Rodila se ideja o kladionicama, ali eto, kako nam je prvi put i svi smo neuhodani, ipak ništa od toga. Ali dogodine svakako!

     Lako se nama šaliti, nekoliko sati prije eseja… bio je muk… tišina… napetost… znojni dlanovi…

  Naš je ravnatelj organizirao misu s nakanom da maturanti što bolje riješe državnu maturu, na kojoj ni najboljim povećalom ne biste pronašli tu rijetku i ugroženu vrstu - MATURANTA! No, valjda su se oni mlađi pomolili za nas.

       U petnaest do devet došlo je vrijeme ulaska na startnu poziciju - Aulu magnu. Na ulasku nas je pozdravila „teta čuvarica“ iz Nacionalnog centra, koju smo pitali zna li ona nešto o tome da je državna matura odgođena za

 sljedeću godinu. ☺

 ….Kida se omotnica budućnosti… otvara se ispitni materijal… tresu se ruke… i onaj povik: «Dostojevski je! Jeeeeeeeeeee!»

  I to bi bilo to! Je li vrh državne mature - Esej osvojen, znat ćete ubrzo. Čut ćete krikove i povike iz zgrade Pazinskog kolegija – «Juuuuuuuuupiiiii jeeeee», «Hahaaaaaahaaaaahaaaaaa» ili pak

«Buuuuuuuuuuuuuuuuu», «Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee» «Zaaaaaštooooooo?!» – i sami zaključiti.

                                                                                                                                   Fotografije